Komentar osobe zainteresirane doći na seminar s dr. Connie potaknuo me da napišem blog o odlukama. Hvala :)

Donošenje odluka su naša svakodnevnica. Postoje tri odluke koje donosimo gotovo nesvjesno :

1. Na što ću se fokusirati?

2. Što to za mene znači ? – donosite mišljenje.

3. Što ću napraviti u vezi s time ? – okidač za aktivnost, donošenje odluke.

Istina je da ne možemo kontrolirati stvari koje nam dolaze svaki dan u život. Propise koje propisuje država, zadaci koji nam dođu od nadređenih, izvanredni događaji koji se dogode, pada kiša ili sije sunce, to su vanjske prilike koje ne možemo kontrolirati. Ukoliko dozvolimo da te vanjske situacije utječu na nas, naše odluke postaju stvar reakcije odn. reaktivnog razmišljanja. Stvarna istina je da imamo potpunu kontrolu na što ćemo se fokusirati untar trenutne nastale situacije i što to ona kao takva za nas znači. Također, razlika je da li se fokusirate na aktivnosti ili na ishode koje želite postići u toj situaciji. Voditi se za ishodima , što jasnijim i čišćim u smislu odgovora na pitanje “ što stvarno želim u toj situaciji?”, usmjerit ćemo um da nas vodi željenom ishodu umjesto na svakodnevnu listu obveza ili “ to do” listu.

Najednostavniji alat za postizanje fokusa su pitanja koja si postavljamo, pitanja uvijek privuku pažnju i to ne samo svjesnog uma , već privuku pažnju naše podsvjesti u kojoj su nam dostupni svi potrebni resursi. Stvari koje nam donosi život, a doživljavamo ih kao odluke koje moramo donjeti ili problem koji moramo riješiti, puno lakše riješavamo ako ih transformiramo u pitanje. Na pitanje je uvijek lakše pronaći odgovor nego riješiti problem ili donjeti neku odluku. Ukoliko postavimo kvalitetno pitanje, dobijemo kvalitetan inspirativan odgovor.

Navedimo primjer, nešto jednostavno, kako biste me razumijeli. Ako je osoba pretila i želi smršaviti, razlika je da li postavi pitanje: Zašto sam pretila ? ili Kako da smršavim 10 kg u slijedećih 10 mjeseci i uživam u tom procesu tih 10 mjeseci? Odgovori koje će nam ponuditi naš um na ta dva pitanja su sasvim različiti što znači da će mišljenja koja donesemo biti različita, a time i aktivnosti koje poduzmemo u svezi s tim.

Naš um nam uvijek daje odgovor na pitanje koje mu postavimo, time je bolje da postavljamo učinkovita kvalitetna pitanja koja vode željenom ishodu ( kako da učinim / poboljšam to i to).

Dvije od nekoliko lijepih pretpostavki NLP-a jesu :

1. Ne postoji pogreška , samo povratna informacija i put učenja.
2. Svako ponašanje je pozitivno afirmirano.

Ono što je lijepo u njima jest upravo to što to jest istina. Sve što jest, jest tu da nas usmjeri na put učenja i sve što činimo, činimo iz razloga što mislimo da je to trenutno najbolje za nas kako bismo zadovoljili neku svoju svjesnu ili podsvjesnu potrebu.

U svemu tome najvažnije je mišljenje koje donosimo tj. “što to za nas znači ?”. Velika je razlika da li mislimo da je za nas nešto kazna ili nagrada. Na putu donošenja mišljenja opet će nam pomoći pitanja koja si postavimo; naprimjer:

Šta je dobro u tome?
Kakvo ću mišljenje o tome imati za 10 godine?
Što još nije savršeno? Itd…

Mišljenje koje donosimo utječe na emocije koje se kreiraju u nama i time nam se stvari koje trebamo napraviti odnosno odluke koje trebamo donjeti čine lakšim ili težim. Kad ste dobre volje, s osmijehom na licu, odluke ne izgledaju teške za donjeti. Mudro je iznaći strategiju za dovođenje sebe u dobro stanje prilikom donošenja odluka uz pomoć kvalitetnih pitanja koja si postavite ili nekom fizičkom aktivnosti.

Dobro stanje vodi dobrim odlukama, a dobro ili loše trenutno stanje je rezlutat tri stvari: fokusa, mišljenja i položaja tijela (govor tijela). Obzirom se radi o sustavu, promijenite li jedno od to troje – sve se mijenja.
Učinkovitost jest da ne živimo reakcijom na stvari koje se događaju, već fokusom na ishode koje želimo ostvariti.
Kako me na ovaj blog o donošenju odluka potaknuo komentar ženske osobe, posvetio sam ovaj blog toj osobi i time navodim dolje slijedeću misao:

Kada bi žena razmišljala o listi “to do” ili što sve treba napraviti za dobiti i odgojiti dijete, mislim da bi se vrlo malo žena odlučilo postati majke. Međutim kako je podsvjesno kod žena mišljenje na ishod “ želim imati dijete “, stvarnost je sasvim drugačija (Bogu hvala na tome).

« Povratak